Njena ideja bila je moderniziranje jugoslavenskog komunističkog sustava, te borba za veća prava i slobode, što je predstavljalo deformaciju komunističkog sistema. Ovdje treba naglasiti da je potrebno bez obzira na njene kontroverzne stavove u to vrijeme, sagledati njenu ulogu objektivno te da svojim dostignućima zaslužuje biti svrstana u popis najpoznatijih "Jugodama". Nakon svoje smjene, počinje se baviti poviješću, dublje se unosi u analizu političkih i društvenih promjena za vrijeme Jugoslavije i Srbije u 19. i 20. stoljeću, te još uvijek aktivno djeluje na polju historije, gdje se bavi uzrocima raspada Jugoslavije i savremenim društvom.

Ona naglašava vrlo negativno gledište prema realnom socijalizmu, te zaključuje da se sve mijenja kako bi ostalo isto. Mišljenja je da u Srbiji kapitalizam nikada nije postojao, te je glavni razlog zbog kojeg su njene ideje odbačene bio taj što je za kapitalizam temeljni uvjet građansko društvo kojemu je temelj ravnoteže elita. Također navodi da je težnja Srbije za centralističkim Ustavom, pa je nakon smrti Josipa Broza Tita stvorila dvije protuteže: Srbiju na jednoj strani a druge republike na suprotnoj strani, te to postaje plodno tlo za nastanak i širenje nacionalizma. Latinku Perović upravo povezujemo i sa negativnim komentarima pri analizi ličnosti Slobodana Miloševića i tadašnje elite: ona iznosi mišljenje da se podjela elite dešava spontano, istim koracima, istom putanjom, te da je država glavni kreator elite i da su njene osobine proporcionalne kvalitetu elite.

Latinka Perović kao veliki realista i neko ko je svjestan stanja današnjeg društva i dalje gaji u sebi ideju da će država i društvo napraviti pozitivnije iskorake, ali niko ne zna kada.